Blagdan sv. Roka
U Karmenu, uz crkvu Gospe Karmelske, nalazi se kapela sv. Roka, koja se spominje pri vizitacija biskupa A. Gozze g. 1625. Također je zapisano da su bila u njoj i neka vjenčanja. Pobožnost prema sv. Roku se u našim krajevima proširila posebno u XV. i XVI. stoljeću kada su harale kužne bolesti.
Zavjetna misa je bila ujutro u osam sati, a okupio se nevelik broj vjernika. Župnik don Marko je u propovijedi, govoreći o ulozi sv. Roka u spašavanju ljudi od crne kuge, posebno istaknuo da je sv. Rok, na svom hodočasničkom putu od Montpelliera u Francuskoj, gdje je rođen 1295. g., do Firenze, Cesene, Novare i Rima, a poslije u 15 st. njegovim zagovorom u Constanzi, pokazao i dokazao važnost oslonjenosti u životu na prave i vječne vrijednosti, jer, kako je rekla bl. Majka Terezija, kuge današnjeg doba, ako se liječe pravim Božjim lijekom, „ne mogu osakatiti ljubav, ne mogu uzdrmati nadu, ne mogu nagristi vjeru, ne mogu izjesti mir, ne mogu uništiti pouzdanje, ne mogu ubiti prijateljstvo, ne mogu izbrisati sjećanja, ne mogu oduzeti hrabrost, ne mogu okupirati dušu i ne mogu ukinuti vječni život.“
Galerija slika:>>
Uznesenje B. D. Marije - Velika Gospa
Svetkovina Velike Gospe se ove godine slavila u nedjelju pa su i mise bile kao nedjeljom, tj. ujutro u 10 sati i popodne u 19 sati. Ipak se posebno slavilo u franjevačkom samostanu u Orebiću, čija je crkva posvećena Uznesenju B. D. Marije. Na pučkoj pjevanoj misi u 10,oo sati u župnoj crkvi Pomoćnice kršćana okupio se vjernički puk da proslavi Majku Božju i Majku sviju nas. Misu je predvodio don Marko, župnik. Misao vodilja propovijedi je bila stvarna veličina Marijina u njezinom nesebičnom i potpunom predanju, što se posebno očitovalo u izričaju „fiat“, „neka mi bude po riječi tvojoj“, kojega je rekla Bogu u ime svih nas. Na osobit način raduje činjenica da vjernički puk u Hrvatskoj iskazuje svoju posebnu privrženost B. D. Mariji, a to se potvrdilo kolonama stotina i tisuća hodočasnika u brojnim marijanskim svetištima.
U crkvi franjevačkog samostana u Orebiću svečana misa je započela u 18 sati. Misu je predvodio fra Josip Grbavac, a prisutni su bili gvardijan fra Ivan, župnik don Marko, vikar u župi Kuna fra Ivan i o. Mario Mihael, OP. Fra Josip se u propovijedi posebno osvrnuo na borbu između dobra i zla, koja se vodi od početka. „Zlo ne smije nikad nadvladati, bez obzira na cijenu borbe protiv. Iako se koji put čini, a i govori i čuje, da neko zlo i nije tako loše, to su uvijek samo đavolske zamke u koje ljudi lakomisleno upadaju. Marija je svojim životom potvrdila neopozivu opredjeljenost za dobro.“ Misa je završila procesijom oko samostana sa kipom B. D. Marije uz sudjelovanje članova folklorne grupe „Poloneza“ i brojnih vjernika.
Galerija slika:>>
Sveti Lovro, đakon i mučenik
U župi Orebić postoji kapela sv. Lovra u Žukovcu. To je predio iza franjevačkog samostana Gospe Velike prema zapadu. Kapela se spominje prvi put g. 1564. u svezi s bratovštinama i u vizitaciji biskupa A. Gozze g. 1625. Izgrađena je na mjestu odakle je prekrasan pogled na cijeli korčulanski arhipelag. Nekad je igrala važnu ulogu u liturgijskim događanjima ove župe u vrijeme kad se Orebić zvao Trstenica, a župnom crkvom bila crkva Gospe od Karmena u Karmenu. Danas se samo na blagdan sv. Lovra služi sv. Misa. Za tu prigodu se kapela i prostor oko kapele urede za što se pobrine obitelj Jurković. Ove godine je misa bila u osam sati. Župniku se don Marku, uz stotinjak vjernika, kao hodočasnik pridružio i o. Mario Mihael Tolj, dominikanac, domaći sin, župnik župe sv. Križa u Dubrovniku.
Pozdravljajući prisutne, a posebno one što slave imendan, župnik je istaknuo da „svako vrijeme ima svoje breme“ i da je vrijeme u kojem je živio sv. Lovro bilo obilježeno svjedočenjem vjere čak dotle da su mnogi, poput sv. Lovra, hrabro položili svoje živote. I naše vrijeme ima progona vjere na različite načine i Bogu hvala da i danas mnogi imaju snage „stati i opstati“ u obrani onih ideala, za koje su mučenici, kroz dugu povijest Crkve, svjedočili svojom krvlju.
Galerija slika:>>
Gospa od Otoka – Porcijunkula
Vjernički puk Korčule, Orebića, Lumbarde i drugih mjesta otoka Korčule i poluotoka Pelješca okuplja se već vjekovima na otoku Badiji slaveći Gospu od Otoka na dan svetkovine Gospe od anđela, koja se slavi 2. kolovoza. To je prisjećanje na dan obraćenja sv. Franje, koji se dogodio 2. kolovoza 1208. godine u malenoj crkvici svete Marije od Anđela, podno grada Asiza, a ta crkvica je poznata kao Porcijunkula. Ovog se dana također dobiva potpuni oprost, kojega je godine 1216. sv. Franjo izmolio od pape Honorija III. Potpuni oprost nije samo ispovijed. U ispovijedi se brišu grijesi, a svakim teškim grijehom zaslužujemo vječnu i vremenitu kaznu. Od vječne kazne dobivamo oprost na ispovijedi, a vremenitu kaznu moramo „otplatiti“ ili ovdje na zemlji dobrim djelima i molitvom ili poslije smrti u čistilištu.
Gospu od Otoka posebno slave vjernici Korčule i Orebića zbog njezine čudesne obrane od turske najezde u drugoj polovici XVI. st. Uluz Alija, zapovjednik turskog brodovlja, htio je osvojiti Korčulu, ali se kanonik Antun Rozanović, zajedno s vjerničkim pukom, pred slikom Gospe od Otoku, koja se s Badije uvijek donosila u korčulansku katedralu, ako bi na pomolu bila neka nevolja, utekao pod njezinu moćnu zaštitu. Zapuhao je jak vjetar i „otpuhao“ tursko brodovlje. Korčulanski kanal je tako očišćen od toga zla.
U spomen tom čudesnom događaju na Otoku, kasnije je dobio ime Badija po samostanu (lat. abbatia - opatija) koji je izgrađen na prelasku 15. na 16. stoljeće, u samostanskoj crkvi bude misa, kojoj prethodi mogućnost za ispovijed i osobne molitve. I ove godine su deseci barki različitih veličina bacile sidro ili se vezalo uz rivu ispred samostana. Hodočasnici su najprije pošli u crkvu, renesansno djelo, a monumentalni klaustar sagradili su korčulanski majstori u 15.i 16. stoljeću, pomoliti se ispred čudotvorne slike Gospe od Otoka. Stariji su pripovijedali mlađima o samostanu, koji je doživio razne prepravke, 1909 je proširen i dograđen, a franjevci su ga morali napustiti poslije Drugog svjetskog rata. 1950 je preuređen u sportski centar i odmaralište i prilično devastiran. Prije nekoliko godina je vraćen franjevcima i sada se obnavlja, što je vidljivo bilo unutar samostanskih zidina bilo izvana. Misu je prevodio fra Bože Milić iz Međugorja uz asistenciju desetak svećenika. Poslije mise i molitve pred slikom Gospe od Otoka bila je mogućnost za osvježenje sokovima i keksom, a onda smo se radosno u dva broda vratili u Orebić. Uz pelješkog dekana mons. Antu Markovića i župnika don Marka, fra Ivana Lelasa, gvardijana franj. samostana u Orebići i o. Mihaela Maria Tolja, domaćeg sina i župnika župe sv. Križa u Dubrovniku, na hodočašću je bilo dvjestotinjak vjernika.
Galerija slika:>>
Ostale zanimljivosti iz naše župe možete pratiti u rubrici: KRONIKA