Svjetski dan misija
Jedne nedjelje u godini, a to je pretposljednja nedjelja u listopadu, Crkva se želi sjetiti misija, tj. u prvom redu onih koji predano rade u misijskim zemljama na širenju Radosne vijesti kao i svih koji shvaćaju i prihvaćaju Isusove riječi: „Pođite po svem svijetu i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“ Važno je da se ovom prigodom prikupi što više materijalnih dobara za misionare i njima povjereno stado, ali je isto tako važno i moliti za potrebe i misija i misionara.
U našoj župi smo ove nedjelje na početku mise u 10 sati imali kratku procesiju oko crkve sa kipom sv. Terezije od Maloga Isusa, zaštitnice misija i misionara. Župnik don Marko se u homiliji posebno osvrnuo na ovogodišnju poruku pape Benedikta XVI pod naslovom „Izgrađivanje crkvene zajednice ključ je misije“. U uvodnom dijelu papa naglašava vrijednost čovjekovog „susreta s Božjom ljubavlju, koja mijenja čovjekov život, možemo živjeti u zajedništvu s njim i jedni s drugima te braći pružati vjerodostojno svjedočanstvo nade koja je u nama (usp. 1 Pet 3,21)“. „U društvu u kojem su prisutni raznorazni oblici usamljenosti i ravnodušnosti, kršćani moraju naučiti pružati znakove nade i njegovati sveopće bratstvo, gajeći velike ideale koji preobražavaju povijest i, bez lažnih iluzija ili beskorisnih strahova, težiti tome da učine planet domom za sve ljude.“ Cijela poruka ima četiri dijela, tj. Promicatelji novosti života, Ljudi našeg doba traže Otkupiteljevo lice, Krist uspostavlja novi odnos između čovjeka i Boga i Potpora mladim Crkvama. Osim što nam Isus „objavljuje da je Bog ljubav te nas ujedno poučava da je nova zapovijed osnovni zakon ljudskog savršenstva, pa prema tome i preobrazbe svijeta, Svjetski misijski dan širi pogled srca na nepregledna područja misija i svi se osjetimo protagonistima crkvenog zauzimanja za naviještanje Evanđelja. Poticaj na misije je uvijek bio znak vitalnosti Crkva i njihova je suradnja jedinstveno svjedočanstvo jedinstva, bratstva i solidarnosti koje daje uvjerljivost navjestiteljima Ljubavi koja spašava.“ Na kraju homilije župnik je na primjeru likova farizeja i carinika iz današnjeg evanđelja rekao da su tu zapravo pokazana dva osnovna stava u kojima se svaki od nas može prepoznati. Koji put smo kao farizeji, a koji put kao carinici u smislu korektnost i pravednosti kao i u smislu grešnosti i nepravednosti. Čovjekov pravi stav treba biti stav stvorenja prema Stvoritelju, stav djeteta prema nebeskom Ocu. Ili kako je to netko lijepo izrekao: „Hvala ti što sam glas tvoj čuo kad si me imenom zazvao, oprosti što si na vratima mog srca koji put i predugo čekao. Hvala ti što si me ljubio i kad to nisam zaslužio, oprosti što ti se na isti način ljubavlju nisam odužio. Hvala ti što si moj životni put prema sebi uvijek upravljao, oprosti što sam na tome putu i više nego često posrtao!“
Galerija slika:>>