Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

Get Adobe Flash player


Župni ured
Pomoćnice kršćana

Kralja Tomislava 5
HR-20250 Orebić
Tel./Fax. +385 20 713 004
Mob. +385 98 890 273
e-mail:
zupni.ured.orebic@du.t-com.hr

Cvjetnica - nedjelja Muke

28. ožujka 2010. godine

 

            Svetkovinu Cvjetnice u našoj župi Pomoćnice kršćana u    Orebiću očekivali smo s osobitom radošću. Župni mješoviti    zbor, predvođen prof. Marinom Stanković, marljivo je    pripremao nove pjesme, čitači su uvježbavali „Muku“ i drugo    što treba, ministranti i ostali poslužitelji htjeli su da sve bude    lijepo i svečano… I bilo je. Prekrasno vrijeme je također    pogodovalo da će se ovaj dan još dugo spominjati.
           U deset sati je bio blagoslov grančica, a potom procesija    oko crkve uz pjevanje „Židovska su djeca“. Zbog velikog broja    vjernika procesija je trajala više nego inače. Nakon čitanja    „Muke“, koju je predvodio Mihovil Ravlić, a čitačima su bile    raspoređene muške i ženske uloge, župnik don Marko je u    kratkoj homiliji istaknuo kako bogoslužje današnje svetkovine    ima dvostruki sadržaj. Prvi je svečani, izražava radost i oduševljenje, a u drugom dijelu svjedoci smo Isusove muke, cijene našega spasenja… „Danas nitko ne može ostati ravnodušan. Danas se čovjek mora svrstati na jednu stranu… Dobro je odabrati Isusovu stranu, biti uz njega. Žalosna je činjenica da je u najtežem trenutku svog života Isus ostao sam. Oni oko njega, najbliži, njegovi učenici: jedni su ga izdali, drugi zatajili, a ostali se razbježali. Pod križem je ostao jedino apostol Ivan sa vjernim ženama i Marijom, Isusovom Majkom. Ljubav ih je zadržala. Samo oni koji istinski vole, ostaju do kraja“.
            Župnik je homiliju zaključio molitvom Antuna Branka Šimića: „Okreni lice i pogledaj na me i blago mojim koracima sudi, jer život pun je zasjeda i tame, a svi smo slabi, svi smo samo ljudi. K’o sjene tonu stoljeća i puci i srce često za prolaznim luta, a ti tek znadeš svrhu moga puta i pravi život u tvojoj je ruci. I ništa nemam što čuvati mogu od prolaznosti u kucanju sata, gorku sam čašu već ispio mnogu i strah je često kucao na vrata. I zato blago, kada klonem, sudi, jer svi smo slabi, svi smo samo ljudi.“
            Na kraju mise, a poslije obavijesti i molitve da Bog obdari dubrovačku biskupiju dobrim i vrijednim novim biskupom, izloženo je Presveto na četrdesetsatno klanjanje.